Uredba proizvodi za eu

UREDBA (EC) br. 765/2008 EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA

od 9. srpnja 2008. godine kojom se utvrđuju zahtjevi za akreditaciju i nadzor nad

tržištem koji se odnose na stavljanje na tržište proizvoda te kojom se povlači Uredba

(EEC) br. 339/93

UREDBA (EC) br. 765/2008 EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA

od 9. srpnja 2008. godine kojom se utvrđuju zahtjevi za akreditaciju i nadzor nad

tržištem koji se odnose na stavljanje na tržište proizvoda te kojom se povlači Uredba

(EEC) br. 339/93

(Tekst važan za EEA)  

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,  

na temelju ugovora kojim je osnovana Europska gospodarska zajednica, a posebno

njegova članka 95. i 133.;

na temelju prijedloga Povjerenstva;

uzevši u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora1

nakon savjetovanja s Odborom regija;

djelujući u skladu s postupkom utvrđenim člankom 251. Ugovora (2);

Uzimajući u obzir:

(1) da je potrebno osigurati da proizvodi na koje se primjenjuje sloboda kretanja roba u

Zajednici zadovoljavaju zahtjeve koji osiguravaju visoku razinu zaštite javnih interesa

kao što su zaštita zdravlja i sigurnost općenito, zaštita zdravlja i sigurnost na radnom

mjestu, zaštita potrošača, zaštita okoliša i sigurnost, uz istodobno osiguranje da se

slobodno kretanje roba ne ograničuje ni u kojoj mjeri više nego što je to dopušteno

zakonodavstvom Zajednice za usklađivanje ili kojim drugim bitnim pravilima Zajednice;

da prema tomu treba propisati pravila za akreditaciju, nadzor nad tržištem, nadzor nad

proizvodima iz trećih država i stavljanje oznake CE;

 

(2) da je potrebno uspostaviti opći okvir pravila i načela koja se odnose na akreditaciju i

nadzor nad tržištem; da taj okvir ne smije utjecati na bitna pravila postojećega

zakonodavstva kojim se utvrđuju odredbe koje treba poštivati radi zaštite javnog interesa

kao što su zaštita zdravlja, sigurnost, zaštita potrošača i zaštita okoliša, ali treba biti

usmjeren na poboljšanje njihova rada;

(3) da na ovu uredbu treba gledati kao na dopunu Odluci br. 768/2008/EC Europskoga

parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. godine o zajedničkom okviru za stavljanje

proizvoda na tržište (3);

 1

 OJ C 120, 16.5.2008., str. 1 2

 Mišljenje Europskoga parlamenta od 21. veljače 2008. godine (nije još objavljeno u Službenom listu) i

Odluka Vijeća od 23. lipnja 2008. 3

 Vidi str. 82 toga Službenog lista.  4

(4) da je u Zajednici veoma teško donijeti propise za svaki proizvod koji postoji ili koji se

može razviti; da za takve proizvode postoji potreba za šire utemeljenim zakonskim

okvirom vodoravne naravi kako bi se pokrile praznine, posebno tijekom revizije

postojećega posebnog zakonodavstva i upotpunile odredbe u postojećem ili budućem

posebnom zakonodavstvu, posebno sa stajališta zaštite zdravlja i sigurnosti, zaštite

okoliša i zaštite potrošača kako se to zahtijeva člankom 95. Ugovora;

(5) da okvirom za nadzor nad tržištem koji je uspostavljen ovom uredbom treba dopuniti i

ojačati postojeće odredbe u zakonodavstvu Zajednice za usklađivanje koje se odnose na

nadzor nad tržištem i na provedbu takvih odredaba; da se, u skladu s načelom lex

specialis, ovu uredbu međutim treba primjenjivati samo ako ne postoje posebne odredbe s

istim ciljem, naravi ili djelovanjem u drugim postojećim ili budućim pravilima

zakonodavstva Zajednice za usklađivanje; da se primjeri mogu naći u sljedećim

sektorima: prekursorima droga, medicinskim uređajima, medicinskim proizvodima za

ljudsku i veterinarsku uporabu, motornim vozilima i avijaciji; da se prema tomu

odgovarajuće odredbe ove uredbe ne trebaju primjenjivati u područjima koja su

obuhvaćena takvim posebnim odredbama;

(6) da su Smjernicom 2001/95 Europskoga parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001.

godine o općoj sigurnosti proizvoda (4) uspostavljena pravila za osiguranje sigurnosti

potrošačkih proizvoda; da vlasti odgovorne za nadzor nad tržištem trebaju imati

mogućnost poduzimanja specifičnijih mjera koje im stoje na raspolaganju u okviru te

smjernice;

(7) da se, međutim, trebaju ojačati mehanizmi nadzora nad tržištem predviđeni

Smjernicom 2001/95/EC kad je riječ o proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik u

skladu s načelima utvrđenim ovom uredbom kako bi se postigla visoka razina sigurnosti

potrošačkih proizvoda; da se prema tomu u skladu s tim treba izmijeniti i dopuniti

Smjernica 2001/95/EC;  

(8) da je akreditacija dio ukupnog sustava koji uključuje ocjenu sukladnosti i nadzor nad

tržištem te koji je oblikovan za ocjenu i osiguranje sukladnosti s primjenjivim

zahtjevima;

(9) da posebna vrijednost akreditacije leži u činjenici da ona osigurava mjerodavnu

tvrdnju o tehničkoj osposobljenosti tijela čija je zadaća osigurati sukladnost s

primjenjivim zahtjevima;

(10) da se akreditacija, premda nije zakonski uređena na razini Zajednice, provodi u svim

državama članicama; da su različiti pristupi i različiti sustavi u Zajednici rezultat

pomanjkanja zajedničkih pravila za tu djelatnost, što ima za posljedicu da njihova razina

strogosti koja se primjenjuje na provedbu akreditacije varira među državama članicama;

da je prema tomu potrebno razviti razumljiv okvir za akreditaciju te na razini Zajednice

utvrditi načela za njezino funkcioniranje i organizaciju;

 

 4

 OJ L 11, 15.1.2002., str. 4.  5

(11) da se uspostavljanjem ujednačena nacionalnoga akreditacijskog tijela ne trebaju

mijenjati dodijeljene funkcije u državama članicama;

(12) da razvidna akreditacija, kako je predviđena ovom uredbom, osigurava potrebnu

razinu povjerenja u potvrde o sukladnosti kad se zakonodavstvom Zajednice za

usklađivanje predviđaju mogućnosti odabira tijela za ocjenu sukladnosti za njegovu

provedbu; da nacionalna državna tijela u Zajednici trebaju smatrati sredstvom kojem se

daje prednost; da međutim nacionalne vlasti mogu smatrati da same imaju odgovarajuća

sredstva za provedbu ocjene tih tijela; da u takvim slučajevima, kako bi se osigurala

primjerena razina povjerenja u ocjene koje provode druge nacionalne vlasti, one trebaju

pružiti Povjerenstvu i drugim državama članicama potreban dokumentirani dokaz kojim

se dokazuje da tijela za ocjenu sukladnosti zadovoljavaju odgovarajuće zahtjeve iz

propisa;

(13) da sustav akreditacije koji funkcionira upućivanjem na obvezujuća pravila pomaže

jačanju uzajamnog povjerenja među državama članicama što se tiče mjerodavnosti tijela

za ocjenu sukladnosti te u skladu s timom potvrda i izvještaja koje ona izdaju; da se stoga

njime poboljšava načelo uzajamnog priznavanja te da se prema tomu odredbe ove uredbe

o akreditaciji trebaju primjenjivati u odnosu na tijela koja provode ocjene sukladnosti u

zakonski uređenu i neuređenu području; da taj problem dovodi u pitanje kakvoću potvrda

i izvještaja o ispitivanju bez obzira na to spadaju li u zakonski uređeno ili neuređeno

područje te da prema tomu ne treba praviti razliku između tih područja;

(14) da se za svrhe ove uredbe neprofitni rad nacionalnoga akreditacijskog tijela treba

shvaćati kao djelatnost kojoj nije svrha da donese ikakav dobitak vlasnicima tijela ili

članova; da premda cilj nacionalnih akreditacijskih tijela nije povećanje ili dijeljenje

profita, ona mogu pružati usluge s plaćanjem ili ostvarivati dohodak; da se svaki višak

prihoda koji se dobije od takvih usluga može upotrebljavati za ulaganje u razvoj

djelatnosti sve dok su na crti s njihovim glavnim djelatnostima; da u skladu s tim treba

istaknuti da primarni cilj nacionalnih akreditacijskih tijela treba biti aktivna potpora ili

angažman u djelatnostima kojima nije svrha stvaranje dobiti;

(15) da budući da je svrha akreditacije osigurati mjerodavnu izjavu o sposobnosti tijela za

provedbu radnja na ocjeni sukladnosti, države članice ne trebaju održavati više od

jednoga nacionalnog akreditacijskog tijela te da trebaju osigurati da to tijelo bude

organizirano na takav način da se jamči objektivnost i nepristranost njegovih djelatnosti;

da takva nacionalna akreditacijska tijela trebaju djelovati neovisno o komercijalnim

djelatnostima ocjene sukladnosti; da je prema tomu prikladno propisati da države članice

osiguraju da se smatra da nacionalna akreditacijska tijela u obavljanju svojih zadaća

provode javne ovlasti bez obzira na njihov zakonski status;

(16) da je za ocjenu i trajno praćenje sposobnosti tijela za ocjenu sukladnosti bitno

odrediti njegovo tehničko znanje i iskustvo te sposobnost da provodi ocjenu; da je prema

tomu svrha da nacionalno akreditacijsko tijelo ima odgovarajuće znanje, sposobnost i

sredstva za ispravno obavljanje svojih zadaća;

  6

(17) da se akreditacija načelno treba odvijati kao djelatnost koja se samofinancira; da

države članice trebaju osigurati financijsku potporu za ispunjavanje posebnih zadaća;

(18) da, u onim slučajevima u kojima za državu članicu nije ekonomski opravdano ili

održivo uspostavljati nacionalno akreditacijsko tijelo, ta država članica treba osigurati

mogućnost da se može obratiti nacionalnomu akreditacijskom tijelu druge države članice

te da treba poticati da ima takve mogućnosti u što je moguće većemu opsegu;

(19) da bi konkurencija između nacionalnih akreditacijskih tijela mogla dovesti do

komercijalizacije njihovih djelatnosti, što bi bilo nespojivo s njihovom ulogom kao

posljednjom razinom nadzora u lancu ocjene sukladnosti; da je cilj ove uredbe osigurati

da na cijelom teritoriju Europske unije bude dostatna jedna potvrda te da se izbjegne

višestruka akreditacija, što povećava troškove bez dodane vrijednosti; da se nacionalna

akreditacijska tijela mogu naći u konkurenciji na tržištima trećih zemalja, ali da to ne

smije utjecati na njihove djelatnosti u Zajednici ili na suradnju i djelatnosti za uzajamnu

ocjenu koju organizira tijelo priznato prema ovoj uredbi;

(20) da zbog izbjegavanja višestruke akreditacije, zbog jačanja prihvaćanja i priznavanja

potvrda o akreditaciji te provedbe djelotvorna nadzora nad akreditiranim tijelima za

ocjenu sukladnosti, tijela za ocjenu sukladnosti trebaju zahtijevati akreditaciju od države

članice u kojoj su registrirana; da je ipak potrebno osigurati da tijelo za ocjenu

sukladnosti može zahtijevati akreditaciju od druge države članice u slučaju da u njegovoj

vlastitoj državi članici ne postoji nacionalno akreditacijsko tijelo ili kad nacionalno

akreditacijsko tijelo nije mjerodavno za pružanje zahtijevanih akreditacijskih usluga; da

se u takvim slučajevima treba uspostaviti odgovarajuća suradnja i razmjena podataka

između nacionalnih akreditacijskih tijela;

(21) da je važno, kako bi se osiguralo da nacionalno akreditacijsko tijelo ispunjava

zahtjeve i obveze predviđene u ovoj uredbi, da države članice podupiru ispravno

funkcioniranje akreditacijskog sustava, da redovito nadziru svoja nacionalna

akreditacijska tijela te da po potrebi poduzimaju odgovarajuće popravne mjere u

razumnom vremenskom roku;

(22) da za osiguranje istovrijednosti razine sposobnosti tijela za ocjenu sukladnosti kako

bi se olakšalo uzajamno priznavanje i promicalo opće prihvaćanje potvrda o akreditaciji i

rezultata ocjene sukladnosti koje izdaju akreditirana tijela, nacionalna akreditacijska tijela

trebaju provoditi strog i razvidan sustav uzajamne ocjene i redovito ga podvrgavati

takvom vrednovanju;

(23) da se ovom uredbom treba osigurati priznavanje jedne organizacije na europskoj

razini u svezi s određenim funkcijama u području akreditacije; da Europska suradnja na

akreditaciji (EA), čija je glavna misija promicanje razvidnog i kakvoćom vođenog

sustava za vrednovanje sposobnosti tijela za ocjenu sukladnosti u Europi, upravlja

sustavom uzajamnog vrednovanja između nacionalnih akreditacijskih tijela iz država

članica i drugih europskih država; da je taj sustav dokazano djelotvoran te da osigurava

uzajamno povjerenje; da prema tomu EA treba biti prvo tijelo priznato prema ovoj uredbi  7

te da države članice trebaju osigurati da njihova nacionalna akreditacijska tijela teže

članstvu u EA-u i održavaju ga sve dok je to tijelo priznato; da je istodobno potrebno

predvidjeti mogućnost promjene odgovarajućega tijela priznata prema ovoj uredbi u

slučaju da je to potrebno za budućnost;

(24) da je za ispravnu provedbu uzajamne ocjene i s obzirom na prekograničnu

akreditaciju bitna djelotvorna suradnja između nacionalnih akreditacijskih tijela; da je

prema tomu u interesu razvidnosti potrebno predvidjeti obvezu da nacionalna

akreditacijska tijela međusobno razmjenjuju podatke te da odgovarajuće podatke daju

nacionalnim vlastima i Povjerenstvu; da bi osuvremenjeni i točni podatci koji se odnose

na dostupnost akreditacijskih djelatnosti koje provode nacionalna akreditacijska tijela

trebali također biti javni te prema tomu dostupni posebno tijelima za ocjenu sukladnosti;

(25) da sektorski programi akreditacije pokrivaju područja djelatnosti u kojima opći

zahtjevi za sposobnost tijela za ocjenu sukladnosti nisu dostatni za osiguranje potrebne

razine zaštite kad je riječ o posebnim preciznim tehnologijama ili zahtjevima; da bi zbog

činjenice da EA ima na raspolaganju šire područje stručnih iskustava i znanja trebalo

zahtijevati razvoj takvih programa posebno za područja pokrivena europskim

zakonodavstvom;

(26) da se u svrhu osiguranja istovrijedne i dosljedne provedbe zakonodavstva Zajednice

za usklađivanje ovom uredbom uvodi okvir za nadzor nad tržištem u Zajednici koji

definira najmanje zahtjeve u odnosu na kontekst ciljeva koje trebaju postići države

članice te okvir za upravnu suradnju koja uključuje razmjenu podataka između država

članica;

(27) da vlasti koje provode nadzor nad tržištem kad provode provjere značajka proizvoda

trebaju uzimati u obzir ispitne izvještaje ili potvrde koje posjeduju gospodarski subjekti

kojima se potvrđuje sukladnost, a koje je izdalo neko tijelo akreditirano za ocjenu

sukladnosti i kad takvo zakonodavstvo Zajednice za usklađivanje ne zahtijeva takve

izvještaje i potvrde;

(28) da je suradnja između mjerodavnih tijela na nacionalnoj razini i prekogranično u

razmjeni podataka, istraživanju prekršaja i poduzimanju djelovanja kojima bi se oni

onemogućili, čak prije stavljanja na tržište opasnih proizvoda, jačanjem mjera za njihovu

identifikaciju uglavnom u morskim lukama, bitna za zaštitu zdravlja i sigurnost te

jamstvo nesmetanog funkcioniranja unutrašnjeg tržišta; da nacionalna tijela za zaštitu

potrošača trebaju surađivati na nacionalnoj razini s mjerodavnim tijelima za nadzor nad

tržištem te da s njima trebaju razmjenjivati podatke koji se odnose na proizvode za koje

se sumnja da predstavljaju rizik;

 

(29) da se ocjenom rizika trebaju uzimati u obzir (kad su dostupni) svi bitni podatci o

rizicima koji su nerazdvojno povezani s dotičnim proizvodom; da se trebaju uzimati u

obzir sve mjere koje mogu poduzimati dotični gospodarski subjekti kako bi se uklonili ti

rizici;

  8

(30) da se u slučaju ozbiljnoga rizika koji predstavlja proizvod zahtijeva brza intervencija

koja može iziskivati zabranu raspačavanja proizvoda, njegovo povlačenje ili zabranu

dostupnosti na tržištu; da je u tim slučajevima potrebno imati pristup sustavu brze

razmjene podataka između država članica i Povjerenstva; da je sustav predviđen člankom

12. Smjernice 2001/95/EC dokazao svoju djelotvornost i učinkovitost u području

potrošačkih proizvoda; da taj sustav treba upotrebljavati za svrhe ove uredbe kako bi se

izbjegla nepotrebna udvostručenja; da usklađen nadzor nad tržištem u Zajednici osim

toga zahtijeva opsežnu razmjenu podataka o nacionalnim djelatnostima u tom kontekstu

koji izlazi izvan tog sustava;  

(31) da je potrebno jamčiti najstrožu povjerljivost podataka koji se razmjenjuju između

mjerodavnih tijela i čuvanje profesionalne tajne te da treba postupati u skladu s pravilima

tajnosti podataka u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom ili, kad je riječ o

Povjerenstvu, Uredbom (EC) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30.

svibnja 2001. godine koja se odnosi na pristup dokumentima Europskog parlamenta,

Vijeća i Povjerenstva (5) kako bi se osiguralo da se istraživanjima ne kompromitiraju

gospodarski subjekti i ne dovedi u pitanje njihova reputacija; da se u kontekstu ove

uredbe primjenjuju Smjernica 95/46/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada

1995. godine o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradbu osobnih podataka i na slobodno

kretanje takvih podataka (6) i Uredba (EC) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od

18. prosinca 2000. godine o zaštiti pojedinca s obzirom na obradbu osobnih podataka od

strane institucija i tijela Zajednice te o slobodnom kretanju takvih podataka (7);

(32) da se zakonodavstvom Zajednice za usklađivanje predviđaju posebni postupci

kojima se utvrđuje jesu li nacionalne mjere koje ograničuju slobodno kretanje proizvoda

opravdane (postupci zaštitnih odredaba); da se ti postupci primjenjuju slijedom brze

razmjene podataka o proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik;  

(33) da mjesta ulaska na vanjskim granicama dobro funkcioniraju kako bi se otkrili

nesigurni i nesukladni proizvodi ili proizvodi na koje je pogrješno ili na obmanjujući

način stavljena oznaka CE čak i prije nego što se stave na tržište; da obveza vlasti

ovlaštenih za nadzor nad proizvodima koji ulaze na tržište Zajednice da u primjerenoj

mjeri provode provjere može prema tomu doprinijeti sigurnijem tržištu; da vlasti

odgovorne za nadzor nad tržištem trebaju dostatno unaprijed tim vlastima dostavljati sve

potrebne podatke koji se odnose na opasne nesukladne proizvode kako bi se povećala

djelotvornost takvih provjera;  

(34) da u slučaju proizvoda uvezenih iz trećih država (8) Uredba Vijeća (EEC) br. 339/93

od 8. veljače 1993. godine o provjerama sukladnosti s pravilima o sigurnosti proizvoda

utvrđuje pravila koja se odnose na ukidanje puštanja u optjecaj proizvoda od strane

carinskih vlasti te da predviđa dodatne mjere koje obuhvaćaju uključivanje vlasti za

 5

 OJ L 145, 31.5.2001., str. 43

6

 OJ L 281, 23.11.1995., str. 31. Smjernica kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom (EC) br. 1882/2003

(OJ L 284, 31.10.2003., str. 1). 7

 OJ L 8, 12.1.2001., str. 1. 8

 OJ L 40, 17.2.1993., str. 1. Uredba kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Uredbom (EC) br.

1791/2006 (OJ L 363, 20.12.2006., str. 1).  9

nadzor nad tržištem; da je prema tomu prikladno da te odredbe koje obuhvaćaju

uključivanje vlasti za nadzor nad tržištem budu ugrađene u ovu uredbu;

(35) da je iskustvo pokazalo da se proizvodi koji nisu stavljeni u optjecaj često

reeksportiraju i nakon toga ulaze na tržište Zajednice na drugim mjestima ulaska,

podrivajući tako napore carinskih vlasti; da se vlastima odgovornim za nadzor nad

tržištem trebaju prema tomu dati sredstva za pokretanje postupka uništenja proizvoda ako

smatraju da je to prikladno;

(36) da u roku jedne godine od objavljivanja ove uredbe u Službenom glasilu Europske

unije Povjerenstvo treba predočiti dublju analizu u području označivanja za zaštitu

potrošača, koja po potrebi može biti praćena zakonskim prijedlogom;

(37) da je oznaka CE, koja pokazuje sukladnost proizvoda, vidljiva posljedica cijeloga

procesa koji obuhvaća ocjenu sukladnosti u širem smislu; da u ovoj uredbi treba utvrditi

opća načela koja dovode do stavljanja oznake CE tako da budu neposredno primjenjiva te

da se pojednostavni buduće zakonodavstvo;

(38) da oznaka CE treba biti jedina oznaka sukladnosti koja pokazuje da je proizvod

sukladan s zakonodavstvom Zajednice za usklađivanje; da se ipak mogu upotrebljavati

druge oznake koje nisu obuhvaćene zakonodavstvom Zajednice za usklađivanje pod

uvjetom da doprinose poboljšavanju zaštite potrošača;

(39) da je potrebno da države članice predvide prikladna sredstva za rješavanje u

mjerodavnim sudovima i tribunalima koji se odnose na mjere koje poduzimaju

mjerodavne vlasti koje ograničuju stavljanje na tržište proizvoda ili koje zahtijevaju

njihovu zabranu raspačavanja ili povlačenje;

(40) da za države članice može biti korisno uspostaviti suradnju sa zainteresiranim

skupinama, uključujući sektorske profesionalne organizacije i organizacije potrošača

kako bi imali korist od obavješćivanja o tržištu kad se uspostavljaju, provode i

osuvremenjuju programi nadzora nad tržištem;

(41) da države članice trebaju utvrđivati pravila za kazne primjenjive na prekršitelje

odredaba ove uredbe te osigurati da se one provode; da te kazne trebaju biti djelotvorne,

razmjerne te odvraćati od prekršaja i da se mogu povećati ako je odgovarajući

gospodarski subjekt prije učinio sličan prekršaj odredaba ove uredbe;

(42) da Zajednica treba doprinositi financiranju djelatnosti koje se zahtijevaju za

primjenu politika u području akreditacije i nadzora nad tržištem kako bi se postigli ciljevi

ove uredbe; da financiranje treba osigurati u obliku novčanih potpora tijelu priznatu

prema ovoj uredbi bez poziva za podnošenje zahtjeva ili ugovora s njim ili drugim

tijelima ovisno o naravi djelatnosti koje treba financirati i u skladu s Uredbom Vijeća  10

(EC, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. godine Uredbom o financiranju

primjenjivu na zajednički proračun Europskih zajednica (9) (Uredba o financiranju);

(43) da za neke posebne zadaće, kao što je izradba i revizija sektorskih programa, i za

druge zadaće koje se odnose na provjeru tehničke sposobnosti i opremu laboratorija i

tijela za potvrđivanje i pregled EA treba početno imati pravo na financiranje od strane

Zajednice jer je dobro prilagođena za pružanje potrebne tehničke stručnosti u tom smislu;

(44) da uz ulogu danu tijelu priznatu prema ovoj uredbi u uzajamnom ocjenjivanju

akreditacijskih tijela i njegovoj sposobnosti da pomaže državama članicama u upravljanu

tim ocjenjivanjem Povjerenstvo treba biti u položaju da osigura novčane potpore za

funkcioniranje tajništva tijela priznata prema ovoj uredbi, čime treba osigurati trajnu

potporu za akreditacijske djelatnosti na razini Zajednice;

(45) da u skladu s odredbama Uredbe o financiranju treba potpisati ugovor o partnerstvu

između Povjerenstva i tijela priznata prema ovoj uredbi kako bi se utvrdila

administrativna i financijska pravila o financiranju akreditacijskih djelatnosti;

(46) da osim toga financiranje treba biti dostupno i tijelima različitim od tijela priznata

prema ovoj uredbi za druge djelatnosti u području ocjene sukladnosti, mjeriteljstva,

akreditacije i nadzora nad tržištem kao što su sastavljanje i posuvremenjivanje uputa,

djelatnosti na međusobnom uspoređivanju povezanih s provedbom zaštitnih odredaba,

prethodnim i pomoćnim djelatnostima u svezi s provedbom zakonodavstva Zajednice u

onim područjima i programima tehničke pomoći i suradnje s trećim zemljama i

poboljšanja politika u tim područjima u Zajednici i na međunarodnoj razini;

(47) da ova uredba prihvaća temeljna prava i poštuje načela koja su sadržana u povelji

temeljnih prava Europske unije;

(48) da države članice ne mogu na zadovoljavajući način postići ciljeve ove uredbe, tj.

osigurati da proizvodi na tržištu na koje se primjenjuje zakonodavstvo Zajednice

zadovoljavaju zahtjeve koji osiguravaju visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti te

druge javne interese uz istodobno jamstvo funkcioniranja unutrašnjega tržišta

osiguravanjem okvira za akreditaciju i nadzor nad tržištem te da se prema tomu zbog

njegove važnosti i djelovanja to može bolje postići na razini Zajednice. Zajednica može

donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora;

da u skladu s načelom razmjernosti, utvrđenim tim člankom, ova uredba ne izlazi izvan

onoga što je nužno za postizanje toga cilja,

 9

 OJ L 248, 16.9.2002., str. 1. Uredba kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Uredbom (EC) br.

1525/2007 (OJ L 343, 27.12.2007., str. 9).

  11

PRIHVATILI SU OVU UREDBU

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje i opseg primjene

1. Ova uredba utvrđuje pravila za organizaciju i djelovanje akreditacije tijela za ocjenu

sukladnosti koja provode radnje na ocjeni sukladnosti.

2. Ova uredba daje okvir za nadzor nad tržištem proizvoda kako bi se osiguralo da ti

proizvodi zadovoljavaju zahtjeve koji osiguravaju visoku razinu zaštite javnih interesa

kao što su zaštita zdravlja i sigurnost općenito, zaštita zdravlja i sigurnost na radnom

mjestu, zaštita potrošača, zaštita okoliša i sigurnost.

3. Ova uredba daje okvir za nadzor nad proizvodima iz trećih država.

4. Ova uredba utvrđuje opća načela stavljanja oznake CE.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove uredbe moraju se primjenjivati sljedeće definicije:

1. „stavljanje za raspolaganje na tržištu“ označuje svaku isporuku proizvoda za

raspačavanje, potrošnju ili uporabu na tržištu Zajednice u okviru trgovačke djelatnosti s

plaćanjem ili bez plaćanja;

2. „stavljanje na tržište“ označuje prvo stavljanje na raspolaganje proizvoda na tržištu

Zajednice;

3. „proizvođač“ označuje svaku fizičku ili pravnu osobu koja proizvodi proizvod ili je

oblikovala ili proizvela proizvod i koja stavlja na tržište proizvod pod svojim imenom ili

trgovačkim znakom;

4. „ovlašteni zastupnik“ označuje svaku fizičku ili pravnu osobu registriranu u Zajednici

koju je proizvođač pismeno ovlastio da djeluje u njegovo ime u odnosu na posebne

zadaće s obzirom na obveze proizvođača u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom

Zajednice;

  12

5. „uvoznik“ označuje svaku fizičku ili pravnu osobu registriranu u Zajednici koja stavlja

proizvod iz treće države na tržište Zajednice;

6. „raspačavač“ označuje svaku fizičku ili pravnu osobu u opskrbnome lancu različitu od

proizvođača ili uvoznika čija djelatnost ne utječe na sigurnosne značajke proizvoda;

7. „gospodarski subjekti“ označuju proizvođača, ovlaštenog zastupnika, uvoznika i

raspačavača;

8. „tehnička specifikacija” označuju dokument koji propisuje tehničke zahtjeve koje treba

zadovoljiti proizvod, proces ili usluga;

9. „usklađena norma“ označuje normu koju je prihvatilo jedno od europskih

normizacijskih tijela navedenih u dodatku I. Smjernice 98/34/EC Europskoga parlamenta

i Vijeća od 22. lipnja 1998. godine kojom se utvrđuje postupak za pružanje obavijesti u

području tehničkih norma i propisa te pravila o uslugama informatičkog društva (10) na

temelju zahtjeva koji je dalo Povjerenstvo u skladu s člankom 6. te smjernice;

10. „akreditacija“ označuje potvrđivanje od strane nacionalnoga akreditacijskog tijela da

tijelo za ocjenu sukladnosti zadovoljava zahtjeve utvrđene usklađenim normama i, kad je

to primjenjivo, neke druge dodatne zahtjeve, uključujući one utvrđene u odgovarajućim

sektorskim programima za provedbu posebnih radnja na ocjeni sukladnosti;

11. „nacionalno akreditacijsko tijelo“ označuje jedinstveno tijelo u državi članici koje

provodi akreditaciju s ovlaštenjem koje mu je dala država;

12. „ocjena sukladnosti“ označuje proces kojim se dokazuje da su specificirani zahtjevi

koji se odnose na kakav proizvod, proces, uslugu, sustav, osobu ili tijelo zadovoljeni;

13. „tijelo za ocjenu sukladnosti“ označuje tijelo koje provodi radnje na ocjeni

sukladnosti, uključujući umjeravanje, ispitivanje, potvrđivanje i pregled;  

14. „povlačenje“ označuje svaku mjeru usmjerenu na postizanje povratka opasnoga

proizvoda koji je već postao dostupan potrošaču;

15. „sprečavanje raspačavanja“ označuje svaku mjeru usmjerenu na sprečavanje da

proizvod u opskrbnom lancu bude na raspolaganju krajnjim korisnicima;  

16. „uzajamna ocjena“ označuje postupak ocjene nacionalnoga akreditacijskog tijela od

strane drugih akreditacijskih tijela koji se provodi u skladu sa zahtjevima ove uredbe i,

kad je to primjenjivo, dodatnih tehničkih specifikacija;  

17. „nadzor nad tržištem“ označuje radnje koje provode i mjere koje poduzimaju državna

tijela kako bi osigurala da proizvodi zadovoljavaju zahtjeve utvrđene odgovarajućim

 10 UL L 204, 21.07.1998., str. 37, Smjernica kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Smjernicom

Vijeća 2006/96/EC (OJ L 363, 20.12.2006., str. 1).  13

zakonodavstvom Zajednice za usklađivanje te da ne ugrožavaju zdravlje, sigurnost ili

druge aspekte zaštite javnog interesa;  

18. „tijelo mjerodavno za nadzor nad tržištem“ označuje vlast države članice odgovornu

za provedbu nadzora nad tržištem na njezinu teritoriju;  

19. „stavljanje u promet“ označuje postupak utvrđen člankom 79. Uredbe Vijeća (EEC)

br. 2913/92 od 12. listopada 1992. godine kojim se uspostavlja Zakonik Zajednice o

carinama (211);  

20. „oznaka CE“ označuje oznaku kojom proizvođač označuje da je proizvod u skladu s

primjenjivim zahtjevima utvrđenim zakonodavstvom Zajednice za usklađivanje koje

predviđa njezino stavljanje;

21. „zakonodavstvo Zajednice za usklađivanje“ označuje svako zakonodavstvo Zajednice

kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište.

 11 UL L 302, 19.10.1992., str. 1, Uredba kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena uredbom (EC) br...
...nastavak na edukaciji..!